Interdisciplinarni pristup Jedno Zdravlje Jedna Dobrobit trebao bi biti korišten od početnog stadija planiranja i tijekom cijelog životnog ciklusa pojedinog programa kako bi se osiguralo da postoje adekvatni protokoli koji pomažu zaštitu obiju uključenih strana, ljudi i životinja.

Ljudsko blagostanje

▪ Sigurnosne mjere za klijente moraju biti na snazi. Stručne osobe moraju smanjiti rizik za klijente uključene u intervencije potpomognute životinjama. Oni moraju osigurati da klijenti nemaju alergijske reakcije na vrste ili pasmine životinja, trebaju biti svjesni visokog rizika u nekoj populaciji korisnika i kriterijima isključivanja ovisno o riziku (npr. infekcija u imunosupresivnim bolesnicima i bolesti koje se mogu širiti od klijenta do klijenta putem životinje. U nekim situacijama, primjerice, rad s imunosupresivnim pacijentima, stručnjaci iz javnog zdravstva mogu zahtijevati probirne testove za životinje kako bi se osiguralo da ne nose određene infekcije).

▪ Voditelji životinja moraju razumjeti potrebe uključenih korisnika. Trebali bi biti obučeni o ljudskom kontekstu u kojem provoditi intervenciju potpomognutu životinjama.

▪ Korisnici mogu imati različita stajališta o specifičnim životinjama uključenim u intervencije. Kada se uvjerenja korisnika – vjerske, kulturne ili druge prirode – protive preporučenoj intervenciji potpomognutoj životinjama, preporučljivo je da stručnjaci raspravljaju o alternativama direktno s korisnicima, njihovim obiteljima, zakonskim zastupnicima ili skrbnicima, ukoliko samostalno nisu u mogućnosti.

Blagostanje životinja

Intervenciju potpomognutu životinjama treba provoditi samo uz pomoć životinja koje su u dobrom zdravstvenom stanju, fizički i emocionalno, i koje uživaju u ovoj vrsti aktivnosti. Obavezno je da voditelj mora poznavati svaku pojedinu životinju koja sudjeluje u intervenciji. Stručni voditelji odgovorni su za blagostanje životinja s kojima rade. U svim intervencijama potpomognutim životinjama, stručne osobe trebaju uzeti u obzir sigurnost i dobrobit svih sudionika. Stručne osobe moraju razumjeti da životinja koja sudjeluje, neovisno o vrsti, nije samo alat, nego živo biće. U nastavku se opisuju primjeri najbolje prakse za životinje uključene u intervencije i aktivnosti potpomognute životinjama, uključujući pse pomagače.

▪ Divlje i egzotične vrste (npr., dupini, slonovi, kapucinski majmuni, prerijski psi, člankonošci, gmazovi), čak one pripitomljene, ne mogu biti uključene u interakcije potpomognute životinjama. Razlozi su mnogi i uključuju visoku rizičnost za klijente od zoonoza do pitanja o dobrobiti životinja. Izjava Društva za očuvanje Kitova i Dupina (Whale and Dolphin Conservation Society) o Terapiji potpomognutoj dupinima jest da takva terapija vjerojatno ne zadovoljava psihološke ili fizičke potrebe blagostanja bilo ljudskih korisnika bilo dupina (Brakes & Williamson, 2007., str. 18). Međutim, promatranje i razmatranje o divljim životinjama u prirodi i utočištima za divlje životinje, koje udovoljavaju nacionalnim/međunarodnim standardima dobrobiti životinja, mogu biti uključene u suprotnosti s izravnim kontaktom sa divljim životinjama pod uvjetom da se to učini na način da životinjama ne uzrokuju stres ili oštećenja njihova staništa.

• Nisu sve životinje, uključujući mnoge koje vlasnici smatraju “dobrim kućnim ljubimcima”, prikladni kandidati za uključivanje u intervencije potpomognute životinjama. Životinje koje se uzimaju u obzir za sudjelovanje u intervencijama potpomognutim životinjama (AAI) ili aktivnostima potpomognutim životinjama (AAA) trebaju biti pažljivo procijenjene za ponašanje i temperament od strane stručnjaka za ponašanje životinja kao što su veterinari i životinjski bihevioristi. Samo one životinje koje odgovaraju postavljenim kriterijima i imaju okončanu obuku trebaju biti odabrane za intervencije potpomognute životinjama. Treba provoditi redovite procjene kako bi se osiguralo da životinje i dalje pokazuju razinu adekvatnosti za tu svrhu. Veterinar bi također trebao pregledati životinje koje se razmatraju za uključivanje u intervencije potpomognute životinjama (AAI) prije njihova uključivanja u rad s korisnicima – procjenjujući njihovo zdravlje, te osiguravanje da su svi prikladni preventivni medicinski protokoli zadovoljeni, a za rezidencijalne životinje osigurati da okoliš i skupina korisnika odgovaraju njihovim potrebama.

• Voditelji terapijskih životinja i stručnjaci koji rade sa životinjama trebali bi dobiti obuku i raspolagati znanjem o potrebama blagostanja životinja, uključujući sposobnost otkrivanja znakova nelagode i stresa. Stručnjaci bi trebali završiti tečaj o općem ponašanju životinja i odgovarajućim interakcijama čovjek-životinja te specifičnostima interakcija različitih životinjskih vrsta (tj. konji, svinje, hrčci, gerbili i ostali).

• Stručne osobe odgovorne za dobrobit životinje tijekom intervencije moraju osigurati da je životinja zdrava, odmorna, da se ugodno osjeća i moraju brinuti o njoj za vrijeme i nakon seansi (npr. osiguravanje svježe vode, podloge koje su sigurne i prikladne). Životinje ne smiju biti preopterećene radom ili preplavljene emocijama, a seanse bi trebale biti vremenski ograničene (30-45 minuta).

• Potrebno je osigurati pravilnu veterinarsku njegu. Sve životinje koje sudjeluju u intervencijama (AAI) ili aktivnostima potpomognutim životinjama (AAA) moraju biti veterinarski pregledane prilikom postupka odabira i općenito redovito vođene na takve preglede. Učestalost tih pregleda treba odlučiti veterinar na temelju potreba svake životinje i vrste aktivnosti u koje je životinja uključena. Njega životinja mora odgovarati vrsti životinja. To uključuje specifičnu hranu i smještaj, odgovarajuću temperaturu, rasvjetu, obogaćivanje okoliša i druge relevantne uvjete te osigurava da životinja može održati prirodno ponašanje koliko god je to moguće.

• Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječile zoonoze. Stručne osobe moraju osigurati da životinje primaju rutinsku procjenu zdravstvenog stanja od strane licenciranog veterinara barem jednom godišnje u vezi s odgovarajućim cijepljenjem i prevencijom pojave parazita. Životinje uključene u intervencije potpomognute životinjama (AAI) ne smiju se hraniti sirovim mesom ili drugim sirovim biološkim proteinima, npr. nepasteriziranim mlijekom. (izuzev životinja koje primaju mlijeko svoje majke) (Murthy et al., 2005.)

▪ Stručne osobe i administratori koji rade u partnerstvu sa životinjama koje dolaze u posjetu ili rezidencijalnim životinjama u ustanovama kao što su škole, psihijatrijski odjeli, zatvori i programi stanovanja moraju biti svjesni lokalnih zakona i pravilnika (npr. škola, grad, općina, županija). Unutar svojih vlastitih programa i ustanova, stručne osobe trebale bi zagovarati pravilnike i postupke kako bi se osigurala skrb za životinje uključene u intervencije potpomognute životinjama (AAI). Savjetuje se formiranje etičkog povjerenstva, a odbor mora uključiti pojedince sa znanjem u svezi dobrobiti životinja (npr. veterinar).

▪ Psi pomagači su visoko specijalizirani i smjernice za stručne osobe koje rade u partnerstvu sa psima pomagačima nisu dio ovog dokumenta.

Uzimajući u obzir biološke i psihološke dokaze o urođenom afinitetu ljudi prema životinjama za društvo i obrnuto, i obvezu prema njihovom zdravlju i dobrobiti, članovi International Association of Human-Animal Interaction Organizations objeručke prihvaćaju pojam “Jedno zdravlje”, koji tvrdi da su zdravlje i dobrobit životinja, ljudi i okoliša neodvojivo povezani (http://www.iahaio.org/files/declarationchicago.pdf, IAHAIO 2013 Chicago Declaration).

_______________________________________-