Društveni problem koji je uže polje interesa Udruge za pet therapy Indeficienter (UPTIV) jesu svi oblici nasilja nad djecom i mladima te vršnjačko nasilje i nasilje nad životinjama. Udruga Indeficienter jedina je udruga za intervencije potpomognute životinjama koja djeluje na području Istarske, Primorsko-goranske županije, Šibensko-kninske, Zagrebačke i Grada Zagreba.

Nasilje kao društvena pojava odavno postoji. Istraživanje i pojačano zanimanje za pojavu nasilja među djecom te publiciranje radova na tu temu započelo je 70-ih godina u skandinavskim zemljama. U Hrvatskoj su značajniji pokazatelji i reference, koji pokazuju kako se radi o ozbiljnom problemu, Zbornik radova sa skupa Nasilje nad djecom i među djecom Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, statistika istraživanja dr.sc. Ivane Sekol s Odsjeka za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, znanstveni rad Martine Horvat “Povezanost mučenja životinja s međuljudskim nasiljem”.

Od 1980-ih, istraživači i stručnjaci iz područja zdravstva i socijalne skrbi te dobrobit životinja ustanovili su da postoje značajne korelacije između zlostavljanja životinja i zlostavljanja djece, starijih osoba i intimnog partnera u situacijama obiteljskog nasilja. Istraživanja su također pokazala da su pored smrti, ozljeda i emocionalnih trauma koje životinje doživljavaju zlostavljači također vrše prisilnu kontrolu nad svojim ljudskim žrtvama, bilo stvarna ili kroz prijetnju  uzljeđivanja i/ili napuštanje životinje predstavljaju značajne zapreke zbog čega ove žrtve ne mogu napustiti zlostavljačko okruženje.

Mnoga su djeca psihički i fizički zlostavljana. Čitav se urbani svijet danas suočava s tom zastrašujućom pojavom. Prema našem iskustvu, problem nasilja javlja se jer sve više djece živi s preangažiranim roditeljima (koji rade i do dva posla), usred rastave braka ili usred nasilnih odnosa. Kod mnogih vlada nesigurnost zbog nedosljednih odgojnih metoda roditelja, od prekomjerne pažnje do ravnodušnosti i zapuštanja. U obiteljima često nedostaje okruženje sigurnosti i toplih međusobnih odnosa. Pojava siromaštva, socijalna i ekonomska tranzicija također su faktori pojavnosti nasilja.

Sve navedeno čimbenici su rizika za skladan razvoj djeteta, uključujući razvoj samopouzdanja, te otvaraju prostor niskoj toleranciji i agresiji. U opisanim okolnostima povezanost djeteta i životinje može imati neprocjenjiv značaj za duševni razvoj djeteta.

Osnovno o programu

Program emPAStija Udruge UPTIV spada u kategoriju “Animal Assisted Psychotherapy” (terapija potpomognuta životinjama, op. ur.). Temelje ima u programu BullDog© koji je predstavljen 2014. g. na međunarodnoj konferenciji Animal Assisted Interventions International u Denveru, S.A.D. Prilagođen je provedbi u Republici Hrvatskoj te predstavljen 2016. g. na okruglome stolu “Prevencija nasilja među djecom i mladima” u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula. Program emPAStija prestavljen je u Sarajevu 2018. na 1, INTERNACIONALNOM KONGRESU DJEČJE I ADOLESCENTNE PSIHOTERAPIJE. “Mjesto psihoterapije u očuvanju zdravlja i dobrobiti djece i adolescenata” gdje je prezentirana po prvi put povezanost zlostavljanja životinja i zlostavljanja djece kao indikator međuvršnjačkog nasilja, obiteljskog nasilja i nasilja nad starijima i nemočnima.   2018. programom emPAStija pridružili smo se globalnoj “The Link” kolaliciji koja okuplja zagovornike, stručnjake istraživače koji predstavljaju različitost u metodama i pristupu u zaštite i dobrobiti životinja, obiteljskog nasilja, zlostavljanja djece i starijih osoba (‘Making The Link’ Study –  emPASija – program  prepoznavanja psiholoških učinaka djece redovito izloženih zlostavljanju životinja u zajednici i procjene učinkovitosti intervencija učenjem empatije potpomonuta neljudskom životinjom/psom). Podršku i potporu u provedbi programa emPAStija dane su i od međunarodnih relevantnih organizacija na području ljudsko-životinjskih interakcija (Human Animal Interaction) i intervencija potpomognutih životinjama ( Animal Asissted Intrevention)  IAHAIO (dokument o izjavi IAHAIO’s position statement regarding domestic violence and related animal abuse)

EmPAStija se temelji na četiri koncepta:

1. Mentalizacija (sposobnost da mentalno obrađujemo emocije, afektivna stanja, tenzije… umjesto da ih praznimo kroz ponašanje bez razmišljanja),
2. Zrcaljenje osjećaja i ponašanja (ponašanje pri kojemu jedna osoba podsvjesno oponaša geste, govor, stav druge osobe… Podsvjesno repliciranje neverbalnih signala druge osobe),
3. Usvajanje pravila ponašanja (unutar obitelji također) te, kao najznačajniji koncept,
4. Stvaranje odnosa između djeteta i psa, odnosno djeteta i obitelji, prijatelja, okoline.

Ciljevi emPAStije

Glavni je cilj projekta smanjenje svih pojavnih oblika nasilja nad djecom i mladima te vršnjačkog nasilja, smanjenje i preveniranje agresije kod mladih razvijanjem empatije prema slabijima. Cilj se dostiže strukturiranim radionicama, a pomognuto stručnim suradnicima škole (pedagog, psiholog, defektolog), voditeljem terapijskih pasa te samim terapijskim psima.

Djelovanjem uz pomoć stručnog kadra i stručnog voditelja terapijskog psa ukazuje se na željene promjene u ponašanju kroz model pozitivnog i prihvatljivog ponašanja, koje djeca prihvaćaju kroz edukaciju i igru, uz istovremeno razvijanje empatije među vršnjacima te prema slabijima od sebe (u našem slučaju prema psima).

Program emPAStija osmišljen je na način da se provode grupne radionice s djecom i mladima te, prema potrebi, individualna savjetovanja sa roditeljima. Teme su: osnaživanje vrijednosti i emocionalni razvoj, prihvaćanje odgovornosti, socijalne interakcije, psihosocijalne vještine, stavovi o nasilju, kontrola impulzivnog ponašanja, privrženost, kreativnost… Svaka radionica završava krugom pitanja i međusobne interakcije djece uz moderiranje voditelja.

Pas kao posrednik

Ono što emPAStija nudi jest ostvarivanje veće povezanosti djece s prirodom, u našem slučaju životinjama, odnosno psima. «Djetinjstvo je danas gradsko djetinjstvo, potrošačko, djetinjstvo ograđenih igrališta. Nedostaje mu elementarni doživljaj prirode: paljenje vatre, kopanje rupe u zemlji, višanje sa grana, građenje brane na potočićima, promatranje velike životinje…» (Gebhard, 1994.)

Životinje, točnije psi, potiču maštu i sposobnost doživljavanja, posreduju u kontaktu djeteta s prirodom. Pomažu u razvoju dječjeg suosjećanja s drugim živim bićima, razvijaju osjećaj humanosti i socijalne empatije.

Dodir

Dodir legitimira bez emocionalnih komplikacija ljudskog dodira, što može biti značajan doprinos u procesu terapije.

Dodir je prirodni dio komunikacije sa životinjama. Dodirivanje (milovanje) životinje uvelike pridonosi opuštanju, smanjenju stresa, dogradnji fizičkom, emocionalnom i funkcionalnom stanju, poticanju emocionalnog izražavanja, smanjenju osjećaja izolacije i usamljenosti i drugih emocionalnih odricanja. Čuvstveni pristup, od kojih je jedan osnovni dodir, važan je u razumijevanju empatije. Dodir legitimira bez emocionalnih komplikacija ljudskog dodira, što može biti značajan doprinos u procesu terapije.

Svrha i ostvareni ciljevi

Pas pomaže djetetu razviti osjećaj empatije, spremnost upoznati i naučiti o potrebama životinja, što dovodi do stjecanja sposobnosti prihvaćanja drugih kao i sebe. Razlog tome jest što su životinje neverbalne, različite od ljudi, imaju potrebe, neovisne su o svom ponašanju te su sada i ovdje u trenutku. Pas je katalizator/medij i na taj način dovodi do izgradnje autonomije i prihvaćanja različitosti kod drugih i kod sebe. Dijete stvara relativno jednostavan odnos sa ne-ljudskom životinjom/psom koji nije emocionalno složen kao ljudsko-ljudski odnos ili, dodatno, popraćen sukobima.

Razvijanjem empatije među vršnjacima i prema slabijima od sebe (životinjama) te povećanjem samopoštovanja kod djece žrtava nasilja, razvijamo ih u kompletne i odgovorne ličnosti. Naporima u osnaživanju odnosa djece s okolinom (učitelji, vršnjaci, obitelj…) stvara se osjećaj sigurnosti i povjerenja, što je ključno za kvalitetan i siguran razvoj djeteta. Svako dijete treba znati da uživa zaštitu, pogotovo kada nedostaje klasične roditeljske funkcije kao npr. kod djece štićenika doma.

EmPAStijom se poboljšava kvaliteta života djece na način da se razvija strpljenje i dosljednost, usvajaju se zdrave radne navike, djeca se uče aktivnom slušanju, asertivnom izražavanju, suradnji, konstruktivnom rješavanju problema što u konačnici doprinosti postizanju šire društvene i sistemske promjene.

Provedbom programa emPAStija pri izravnom radu u trijadi korisnik – neljudska životinja/pas – stručna osoba, kroz jednu školsku godinu stečeni su uvidi i nova znanja o djetetovom unutarnjem svijetu, djeca su izrazila potisnute ili zabranjene emocije i misli, pronašla način  za povezivanje s okruženjem na neizravan i neprijeteći način uz pomoć neljudske životinje/psa, što se pokazalo značajnim za jačanje  kontrole, samokontrole, samopoštovanja i osjećaja sigurnosti.

Nadalje, kroz program emPAStija djetetu se dala mogućnost doživjeti osjećaj prihvaćenosti, odgovornosti, pripadnosti i predanosti, zajedno s osjećajem da je voljen, dopadljiv i važan drugima. Dijete pokazuje različite sposobnosti te tako stimulira druge (kroz svoj utjecaj na životinju), što svakako doživljava kao uspjeh u odnosima. Ta iskustva i uspjesi kroz brigu za životinje omogućili su djetetu da promijeni svoj “imidž” u očima drugih te tako doprinijeli podizanju samopouzdanja.

Kroz procese u programu emPAStija smanjuje se tjeskoba i stječe osjećaj smirenosti u prisutnosti psa što djeci omogućuje lakše proći kroz emocionalno teška razdoblja, jer se u nazočnosti psa osjećaju zaštićeno i sigurno. Također, djeca su bila sposobna zaštititi životinju i bdjeti nad njome čime su unaprijedila vlastitu sposobnost obrane i osnažila samopouzdanje i sposobnost da preuzimanja odgovornost za sebe.

Putem odnosa sa psom dijete stječe: autoritet, samostalnost, odgovornost. Pas pritom djetetu pomaže u nadvladavanju djetetovih ograničenja, neuspjeha, lakšem suočavanju s osjećajem tuge te boljem kontroliranju agresije.

Dobrobit životinja

Osim o dobrobiti koje životinje imaju na ljude, postavlja se moralno i etičko pitanje o uključivanju životinja u aktivnosti, terapije i/ili edukacije te potreba samih životinja koje nisu odabrale svoju profesiju, već su stavljene u tu ulogu od strane čovjeka. Dobrobit životinja je važno pitanje od javnog interesa koje uključuje znanstvene, etičke i druge dimenzije. Poboljšanje našeg razumijevanja dobrobiti životinja uključuje proučavanje ponašanja životinja te je izazov u pristupu razumijevanja životinja i njihovih osjećaja. U nizu radionica radilo se i na prevenciji nasilja prema životinjama.

Reference

Rizik br. 21 (24-26)  Nastavni zavod za javno zdrastvo  PGŽ-a 2018

U medijima

in PORTAL – UDRUGA INDEFICIENTER U Sarajevu predstavljen program prevencije nasilja uz pomoć terapijskih pasa

This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.